
U organizaciji UNOHCHRa, OEBSa i YUCOMa, 7. jula 2010. godine u Nišu
održan je sastanak branitelja i braniteljki ljudskih prava. Sastanku su
prisustvovali predstavnici/e Centra za ljudska prava iz Niša, Odbora za ljudska
prava iz Niša, Mreže odbora za ljudska prava – CHRIS, Odbora za ljudska
prava iz Leskovca, Žene u akciji iz Velike Plane, Žene za mir i Prihvatilišta za
žene i decu žrtve porodičnog nasilja...
Marketing Radionica, studentska istraživacka grupa na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, od 2004. godine svakog aprila sprovodi istraživanja o stavovima studenata Univerziteta o aktuelnim pitanjima univerziteta, obrazovnog sistema i društva u celini.
Rezultati istraživanja, sprovedenog od 26. do 29. aprila na uzorku od 1.500 studenata svih beogradskih fakulteta, pokazali su da broj akademskih gradjana i gradjanki koji svoju buducnost vide van granica Srbije raste iz
godine u godinu: 66,28% studenata Univerziteta u Beogradu žele da posle završetka studija napuste Srbiju. Nastavak školovanja u boljim uslovima, nemogucnost zaposlenja u Srbiji i nizak životni standard u zemlji su najcešce navodjeni motivi za odlazak.
Komitet pravnika za ljudska prava i Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji su 1. aprila 2009.
podneli krivičnu prijavu Okružnom javnom tužiocu u Beogradu protiv Dobrice Ćosića zbog krivičnih
dela Izazivanje nacionalne, rasne i verske mržnje i netrpeljivosti iz člana 317. stav 1. Krivičnog
zakonika Republike Srbije, kao i Rasna i druga diskriminacija iz člana 387. stav 3. Krivičnog zakona
Republike Srbije, jer je Dobrica Ćosić u svojoj knjizi „Vreme zmija – Pišćevi zapisi 1999-2000”,
izmeñu ostalog, za albanski narod, napisao:
“Taj socijalni, politički i moralni talog tribalnog, varvarskog Balkana, uzima za
saveznika Ameriku i Evropsku uniju u borbi protiv najdemokratskijeg,
najcivilizovanijeg, najprosvećenijeg balkanskog naroda - srpskog naroda.”1
Na inicijativu Komiteta pravnika za ljudska prava – YUCOM, 30. marta 2010. godine održan
je konsultativni sastanak o stepenu implementacije Zakona o slobodnom pristupu informacijama
od javnog značaja, Zakona o zaštiti podataka o ličnosti i Zakona o tajnim podacima.
Cilj radnog sastanka je bio da se kroz konstruktivni dijalog izmeñu učesnika:
1) sagledaju problemi sa kojima se nezavisna tela, organi javne vlasti, nevladine organizacije i
grañani suočavaju u primeni ovih zakona;
2) identifikuju mogućnosti daljeg unapreñenja zakona i drugih regulativa u oblasti slobode
pristupa informacijama, zaštite podataka o ličnosti i tajnosti podataka i
3) istraže mogućnosti unapreñenja odnosa izmeñu nevladinih organizacija i organa javne vlasti u ovom procesu.
31. marta 2010. godine Narodna skupština Republike Srbije je glasovima 127 (od
ukupno 250 poslanika) usvojila Deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici. Time je
najviši zakonodavni organ vlasti u Republici Srbiji učinio značajan korak koji bi mogao
da obeleži početak dugog procesa suočavanja sa nasledjem devedesetih godina
prošlog veka i teškim zločinima i drugim oblicima kršenja elementarnih ljudskih,
gradjanskih i socijalnih prava ne samo gradjana u bivšim jugoslovenskim
republikama, već i u samoj Srbiji.
Brojne nevladine organizacije se godinama zalažu da se parlament Republike Srbije
jednim takvim dokumentom jasno odredi prema monstruoznom zločinu počinjenom u
naše ime, da se upute reči izvinjenja žrtvama i njihovim potomcima, a 11. jul proglasi
za Dan sećanja na Srebrenicu i genocid počinjen u njoj. O zahteve NVO su se najviši
organi vlasti u Srbiji sistematski oglušivali, a predlog takvog dokumenta, koji je 2005.
godine u ime NVO podnelo dvoje poslanika, nije ni ušao u skupštinsku proceduru.
Grupa od preko dvesta ‘’istaknutih intelektualaca’’1 potpisala je peticiju u kojoj poziva na
raspisivanje referenduma o pristupanju Srbije NATO. Peticija je predstavljena javnosti na
konferenciji za štampu održanoj 11. januara 2010. u Beogradu. Na dogadaju se u glavnoj
ulozi pojavio trio istaknutih javnih licnosti koji su ceo svoj literarni, novinarski, naucni i
sveukupni rad stavili u službu ‘’odbrane Srbije’’ od bilo kakvih pokušaja modernizacije:
Matija Beckovic, jedan od najvatrenijih zastupnika srpskih nacionalistickih stavova;
Ljiljana Smajlovic, predsednica Udruženja novinara Srbije (UNS) i nekadašnja glavna i
odgovorna urednica dnevnike Politika, široko poznatog kao glasnogovornik režima; i prof.
Svetozar Stojanovic, nekada poznat vodeci disident u Praxis grupi kriticki nastrojenih
društvenih naucnika, a danas kriticar zavere Zapada protiv srpskog naroda.
Iako je ovaj trio uložio najviše napora da konstruiše celu akciju, naširoko se veruje da je
glavna zamisao potekla od onih koji bi ponovo želeli da vide bivšeg premijera Vojislava
Koštunicu i njegovu Demokratsku stranku Srbije (DSS) kao kljucne igrace na srpskoj
politickoj sceni.
Komitet pravnika za ljudska prava – YUCOM je u okviru svoje edicije Javni dosije - protiv zaborava 2005. godine objavio knjigu „Slučaj službenika Aleksandra Tijanića”, koja velikim delom predstavlja citate Aleksandra Tijanića, direktora RTS-a, preuzetih uglavnom iz njegovih izjava i članaka objavljenih u medijima u periodu od 1976. do 2004. godine. Svi citati su označeni na način kako je propisano u Zakonu a korišćeni su isključivo kao ilustracija stavova direktora RTS-a tokom njegove političke i novinarske karijere, s posebnim naglaskom na neprikrivenoj mizoginiji, brutalnim diskvalifikacijama političkih neistomišljenika, predstavnika nevladinih organizacija i pojedinih liberalnih intelektualaca, što ga objektivno čini nepodobnim da bude direktor RTS, pozicije na koju je postavljen u vreme Vlade Vojislava Koštunice i na kojoj je i danas.
Narodna skupština Republike Srbije je, na sednici održanoj 31. avgusta 2009. godine, usvojila Zakon o izmenama i dopunama zakona o javnom informisanju. Predlog zakona je pre usvajanja izazvao velike polemike u javnosti, ali i razmirice u vladajućoj koaliciji: neke od članica vladajuće većine su uskratile podršku zakonu, pa je većina morala biti nadjena medju opozicionim stranaka. Zbog nemogućnosti da se odmah obezbedi većina, kao i zbog talasa protesta u javnosti, usvajanje Zakona je odloženo za kraj avgusta.
Sudsko vece Medunarodnog krivicnog suda za bivšu Jugoslaviju sa Patrikom
Robinsnom kao Predsedavajucim sudijom osudilo je dana 20. 07. 2009.
godine Milana Lukica na doživotnu kaznu zatvora a njegovog rodaka Sredoja
Lukica na kaznu zatvora u trajanju od 30 godina zbog ratnih zlocina i zlocina
protiv covecnosti nad bosanskim Muslimanima u Višegradu (Bosna i
Hercegovina) u periodu od 7. juna 1992. do 10. oktobra 1994. godine.
Milan Lukic je proglašen krivim za: progon; ubistva; istrebljenje; nehumana
dela i okrutno postupanje kao zlocine protiv covecnosti i ratne zlocine dok je
Sredoje Lukic proglašen krivim za cinjenje i pomaganje i podržavanje zlocina
progona, ubistva, okrutnog postupanja i nehumanih dela.
Posle citavog niza akcija i pritiska NVO na vlasti u Srbiji da se u Narodnoj
skupštini usvoji Deklaracija o Srebrenici i da se 11. juli proglasi Danom
secanja na genocid u Srebrenici, zvanicni odgovor vlasti nikada nije stigao.
Nakon promene na republičkom nivou posle majskih izbora 2008. godine, kad je sklopljena koalicija između Demokratske stranke (DS) Borisa Tadića i Milošević/Dačićeve Socijalističke partije Srbije (SPS), ukazala se potreba za promenom lokalne vlasti u dve opštine u Beogradu i u Kosjeriću. Kao rezultat te odluke, raspuštene su dosadašnje koalicije sa Srpskom radikalnom strankom (SRS) i raspisani novi izbori.
U tiražnom dnevniku Večernje novosti koji se smatra strateški važnim nacionalnim glasilom i zastupa stavove Vlade, u nedelju 31. maja 2009. godine, na 6. i 7. strani, u rubrici Tema dana, sa nadnaslovom Zašto pojedine nevladine organizacije čak i u krizi na najbrutalniji način pokušavaju da svojoj državi i narodu nanesu što više štete i otežaju položaj, objavljena su četiri pogromaška članaka protiv (uglavnom) tri organizacije koje se bave ljudskim pravima i njihovih predsednica (Fond za humanitarno pravo – Nataša Kandić, Helsinški odbor za ljudska prava – Sonja Biserko i Komitet pravnika za ljudska prava – YUCOM – Biljana Kovačević Vučo).
U sklopu mera za obuzdavanje posledica ekonomske krize, u Narodnoj skupštini Republike Srbije je 29. aprila 2009. godine usvojen Zakon o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak građana, koji je 9. maja 2009. stupio na snagu. Izmenama i dopunama se predviđa da se stope poreza na prihode od autorskih honorara za zaposlene povećavaju sa 33,7% na 50,6% a za nezaposlene od 48,3% na 76,8%.
Ukazujemo na ovaj problem sa osećajem duboke zabrinutosti i uznemirenosti, pošto ovakve mere sadrže opasnu pretnju da uguše ne samo tekuće i predstojeće projekte koje finansijski pomažu međunarodni donatori iz javnog i privatnog sektora, nego i samu osnovnu aktivnost nevladinih organizacija (NVO). Humanitarne i dobrotvorne akcije, naučna i druga istraživanja, delatnost slobodnih novinara, rad u kulturi i umetnosti – svi će biti pogođeni ovom merom.
Reakcije povodom presude Žalbenog veća MKS Veselinu Šljivančaninu
Žalbeno veće Haškog tribunala donelo je 5. maja 2009. godine konačnu presudu Veselinu Šljivančaninu za zločin na poljoprivrednom dobru „Ovčara” (Vukovar), gde je novembra 1991. ubijeno 194 ratnih zarobljenika, uključujuči ranjenike i pacijente bolnice u Vukovaru. Prvostepena kazna od 5 godina zatvora preinačena je u kaznu zatvora u trajanju od 17 godina. Žalbeno veće Haškog tribunala je preinačilo presudu Pretresnog veća tako što je Veselina Šljivančanina oglasio krivim i za pomaganje i podržavanje ubistva ratnih zarobljenika, za šta ga je pretresno veće oslobodilo, dok je presuda u delu u kojoj je Šljivačanin osuđen za pomaganje i podržavanje mučenja ratnih zarobljenika potvrđena.
1. Nakon predloga Komisije za promenu naziva ulica i trgova u Nišu da Južni bulevar – slepa ulica na periferiji Niša - bude primenovan u Bulevar Šabana Barjamovića, nedavno preminulog svetski poznatog romskog pevača, usledila je peticija stotinak stanovnika Južnog bulevara protiv ove odluke. Pri tome su navođeni „argumenti“ koji nisu mogli poslužiti ni kao racionalizacija za prikrivanje najogoljenijeg rasizma, kao što je tvrdnja da će zbog promene naziva bulevara morati da menjaju lične dokumente. Stanovnici te neugledne ulice, iz nepoznatih razloga prethodno nazavane bulevarom, sasvim otvoreno su iznosili da nemaju ništa protiv da jedna ulica – ali ne njihova - nosi ime Šabana Bajranovića i založili se da to bude neka ulica u mahali „gde je on stanovao i gde i sada stanuju njegovi sunarodnici“. Pri tome su insistirali da nisu nacionalisti i nemaju ništa protiv Roma.
Bezmalo pola godine nakon promene na njenom čelu, Politika svoju uređivačku politiku i način izveštavanja o gorućim pitanjima savremene Srbije i sveta uopšte nastavlja da saobražava sa afinitetima, očekivanjima i interesima vladajuće ideološke i političke elite.
Sledi opis pogleda na neke od najaktuelnijih domaćih i međunarodnih pitanja, koji u Politici zastupaju novinari i drugi autori.
Komesar Saveta Evrope za ljudska prava Thomas Hammarberg posetio je Srbiju između 13. do 17. oktobra 2008. godine i o toj poseti i brojnim razgovorima koje je tokom nje vodio sa predstavnicima državnih organa i nevladinih organizacija sačinio iscrpan izveštaj koji je 11. marta 2009. godine objavljen na internet prezentaciji SE .
Izveštaj sadrži niz saznanja, zapažanja, ocena i preporuka u vezi stanja na području poštovanja ljudskih i manjinskih prava.
Na zahtev Srpske pravoslavne crkve (SPC), u sredu 4.marta 2009. godine Vlada Srbije je iz skupštinske procedure povukla Zakon o zabrani diskriminacije.
Osim što predstavlja uslov za stavljanje Srbije na „belu šengensku listu“, ovaj Zakon predstavlja jedan od suštinski najvažnijih zakona za dalji razvoj demokratije, poštovanje ljudskih, građanskih i manjinskih prava, promenu vrednosnog sistema i prihvatanje jednakosti i ravnopravnosti kao uslova funkcionisanja sistema. Ovaj zakon predstavlja i usaglašavanje srpskog zakonodavstva sa standardima predviđenim u brojnim međunarodnim dokumentima i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima.
Presuda Haškog tribunala za zločine političkog i vojnog vrha na Kosovu i reakcije u Srbiji
Prva odluka Međunarodnog krivičnog tribunala za zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY) za zločine koji su izvršeni na Kosovu, kojom je bivši predsednik Republike Srbije Milan Milutinović oslobođen odgovornosti, bivši potpredsednik Vlade SRJ Nikola Šainović, komandant 3. armije Vojske Jugoslavije Nebojša Pavković i general policije Sreten Lukić osuđeni na po 22, dok su bivši načelmik Generalštaba VJ Dragoljub Ojdanić i general VJ Vladimir Lazarević osuđeni na po 15 godina zatvora, izazvale su burne reakcije u političkim i medijskim krugovima i najširoj javnosti Srbije.
Govor mržnje i proglašenje dana sećanja na Srebrenicu od strane Evropskog Parlamenta
Evropski parlament u Strazburu je 15. januara sa 556 glasova za i devet protiv, usvojio rezoluciju kojom se 11. jul zvanično proglašava Danom sećanja na žrtve masakra u Srebrenici (http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+MOTION+P6-RC-2009-0022+0+DOC+XML+V0//EN). Rezolucija je doneta na predlog Jelka Kacina, slovenačkog poslanika i izvestioca EP za Srbiju. U tekstu Rezolucije, između ostalog, stoji: „EP ovom rezolucijom poziva Evropsku komisiju i Savet EU da na odgovarajući način obeležavaju godišnjicu akta genocida u Srebrenici i Potočarima i da pozovu sve zemlje zapadnog Balkana da i one obeležavaju 11. jul kao dan sećanja na genocid u Srebrenici”, kao i da je zločin u Srebrenicu najveći ratni zločin u Evropi posle Drugog svetskog rata, u kojem je ubijeno oko 8.000 muškaraca, najodgovorniji su Ratko Mladić, Radislav Krstić i Radovan Karadžić.
Tim povodom Jelko Kacin je rekao i: „Verujem da je i Srbija spremna i voljna da u svojoj skupštini raspravlja i usvoji ovu rezoluciju”, kao i da Srebrenica kao simbol stradanja nevinih mora ući u udžbenike i kolektivnu svest Evrope.
Parlamentarne rasprave o rezoluciji gotovo da nije bilo, jer su stavovi svih partijskih grupa usaglašeni još tokom izrade zajedničkog teksta. U njemu, pored ostalog, stoji da je institucionalno obeležavanje dana sećanja najbolji način da se oda pošta žrtvama masakra i pošalje poruka budućim generacijama.
U dodatku dnevnog lista Politika između 23. i 28. decembra 2008. godine, Agencija za privatizaciju je, shodno Zakonu o dodeli besplatnih akcija, u 6 svakodnevnih nastavaka (na ukupno 228 strana) objavila spisak od 169.411 građana Srbije, koji ne ispunjavaju uslove da postanu vlasnici besplatnih akcija privatizovanih javnih ili državnih preduzeća . U objavljenim spiskovima navedena su puna imena sa imenom jednog od roditelja, njihovi matični brojevi datumi (u kojima su sadržana datumi rođenja i drugi važni podaci o tim licima). Agencija za privatizaciju je time, ignorišući obaveze proizašle iz Zakona o zaštiti podataka o ličnosti koji je usvojen sredinom oktobra 2008. godine, kao i početkom decembra objavljeno upozorenje Poverenika za slobodan pristup informacijama i zaštitu podataka o ličnosti da se spisak ne objavljuje, ozbiljno ugrozila pravo na zaštitu podataka ličnosti kao Ustavom i zakonom zaštićeno pravo građana.
YUCOM je od Agencije za privatizaciju na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama tražio dokument iz koga se vidi ko je i kako propisao, tj. odredio vrstu i obim podataka o građanima koji će biti objavljeni u dnevnom listu „Politika“.
Govor i akti mržnje u medijima i protestima Pokreta 1389 zbog hapšenja haškog optuženika Radovana Karadžića
Državni organi Republike Srbije 20. jula 2008. godine objavili su da da je uhapšen haški optuženik i nekadašnji predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić. U štampanim medijima, koji se u Srbiji neosnovano nazivaju tabloidima, a zapravo se radi o propagandnom materijalu određenih centara moći koji imaju veoma velik tiraž, poput Pravde, Kurira, Glasa javnosti i drugih, već 21. jula 2008. godine, pojavili su se napisi koji su glorifikovali zločine za koje je Karadžić optužen, kao i samog Radovana Karadžića, a o načinu Karadžićevog skrivanja, najveći deo medija je govorio sa ushićenjem i krajnje afirmativno. Razlozi zbog kojih je Radovan Karadžić optužen, težina zločina koja mu se stavlja na teret svesno je u potpunosti zanemarena i slučaj Radovana Karadžića je iz ratnozločinačke kriminalne sfere prebačen u patriotsku priču senzacionalističkog karaktera sa primesama politikantstva.
Pregled stanja: postupak pred sudom u krivičnim stvarima nakon odluke ugovornih tela UN
Novi Zakonik o krivičnom postupku formalno se primenjuje od 01.01.2009. godine. Ipak, izvesno je da će primena ovog zakonika biti odložena, pre svega zbog realno spore reforme pravosuđa. Vlada Srbije je usvojila Nacrt zakona o izmeni Zakonika o krivičnom postupku kojim se odlaže početak primene ovog zakona za 01.07.2010. godine. Predlog Zakonika o krivičnom postupku se u skupštinskoj proceduri nalazi od 17.12.2008. godine. Do dana pisanja ovog pregleda stanja, Skupština Republike Srbije nije raspravljala o ovom Predlogu, ali je izvesno da primena neće početi pre sredine 2010. godine.
Ipak, delegacija Republike Srbije se na pitanja o mogućnosti primene odluka ugovornih tela Ujedinjenih nacija koje je postavljeno od strane Komiteta UN protiv torture 6. decembra 2008. godine, pozovala na rešenja predviđena u Zakoniku o krivičnom postupku tvrdeći da će se ovaj zakon primenjivati od 01.01.2009. godine.
...O stanju ljudskih prava u Srbiji postoje brojni izveštaji i njihovo obelodanjivanje (npr. Izveštaj Evropske komisije o napredovanju Srbije, kao i Saveta UN za ljudska prava) obično izazivaju ili brzo i kratkotrajno negodovanje u Srbiji ili svesno i namerno prećutkivanje i samih izveštaja i problema. Političari poput Rasima Ljajića, bivšeg ministra za ljudska i manjinska prava, a današnjeg za rad i socijalnu politiku, reaguju na izveštaje obično pravdajući Srbiju i deklarativno uvažavaju „neke nedostatke“ koje su određene međunarodne organizacija uočile, ali se uglavnom služe argumentima o „lošoj informisanosti međunarodnih organizacija“, ali i na nedobronamerno nerazumevanje teške situacije u kojoj se Srbija nalazi. Naravno, tu je i obavezni paket netrpeljivosti prema nevladinim organizacijama koje se bave ljudskim pravima, koje se ili u aluzijama ili direktno optužuju da su krive za prenaglašavanje malih problema koji u Srbiji postoje, čime se navodno služe da bi imale svrhu postojanja.
Govor mržnje u Srbiji kao reakcija na priznavanje nezavisnosti Kosova od strane Crne Gore i Makedonije
Nakon priznanja nezavisnosti Kosova od strane Crne Gore i Makedonije 09.10.2008. usledila je erupcija politički oštrih i neodmerenih izjava iz Srbije i vlasti i opozicije, koje su u velikom broju slučajeva sadržavale i elemente govora mržnje. Diskriminatorske reakcije građana su bile samo logična posledica osnovne poruke koju je poslala vlast. Pravdajući oštre reakcije posebno u odnosu na Crnu Goru i Makedoniju (ambasadori tih zemalja su proterani kao personae non grata) državni vrh Srbije je posebno isticao da je to zbog toga što su ove dve države priznale nezavisnost Kosova samo dan pošto je „Srbija doživela veliki međunarodni uspeh” odlukom Generalne skupštine UN da se od Međunarodnog suda pravde zatraži mišljenje o zakonitosti proglašenja nezavisnosti Kosova, te je priznanje Kosova od strane nama susednih država predstavljalo svojevrsnu izdaju, odnosno „zabijanje noža u leđa”, kako je izjavio ministar inostranih poslova Srbije Vuk Jeremić. Posebna oštrina u izjavama bila je upućena Crnoj Gori, tako da se često sticao utisak kao da Srbija još uvek nije svesna da je Crna Gora nezavisna država.
Presudom Okružnog suda u Beogradu (Kž.br.2124/08 od 19. 08. 2008.) u sastavu: Savka Gogić, predsednik veća, i sudije Vesna Petrović i Aleksandar Čolić, potvrđena je presuda Četvrtog opštinskog suda u Beogradu (X-K.843/07 od 11.03.2008. godine) kojom je sudija Miroslav Bošnjak oglasio krivim Zorana Petakova jer je izvršio krivično delo uvrede privatnog tružioca vladike Irineja Bulovića, “na taj način što je učestvujući u emisiji izneo: ‘Imate četiri jahača apokalipse: Anfilohija , Atanasija, Artemija i Irineja”, a prethodno iznoseći svoj stav o Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, za koju je kazao da propagira ideologiju u kojoj se prepoznaju desni ekstremisti, a takođe obrazlažući svoje mišljenje dodao da pomenuta četvorica u poslednjih 15 godina imaju više uticaja na stvaranje desnih ekstremnih grupacija nego državna bezbednost.’”
Konferencija "Žene, mir, bezbednost" organizovana je od strane organizacija Žene u crnom i Komiteta pravnika za ljudska prava u cilju dizanja svesti o problemu bezbednosti žena i braniteljki ljudskih prava kao i o instrumentima za zaštitu njihove bezbednosti - Rezoluciji 1325 i tzv. Deklaraciji UN o braniteljkama ljudskih prava.
Konferencija je održana u prostorijama Centra za kulturnu dekontaminaciju 30.10.2008., dan uoči Dana Rezolucije 1325, čije je obeležavanje od strane braniteljki ljudskih prava bio povod za njihovu posetu Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Napadi na Sonju Biserko kao klasičan primer govora mržnje prema braniteljkama ljudskih prava
Ovaj broj podržan je od National Endowmnet for Democracy
Pod govorom i aktima mržnje danas u savremenom svetu podrazumeva propagiranje, veličanje ili opravdavanje zločina počinjenog prema društvenim grupama ili njihovim pripadnicima usled njihove rase, boje kože, vere, nacionalnog odnosno etničkog porekla, pola, seksualne orjentacije, imovinskog, zdravstvenog ili bračnog stanja, roditeljskog statusa, političkog opredeljenja, godina života ili drugih ličnih osobina ili podsticanje vršenja takvih zločina; iznošenje ili prenošenje ideje o superiornosti ili potčinjenosti jedne društvene grupe ili njenih pripadnika; korišćenje pozdrava, isticanje simbola odnosno upotrebljavanje drugih sredstva koja mogu da prouzrokuju remećenje javnog reda i mira a koja podstiču na mržnju prema društvenim grupama i njenim pripadnicima i ispisivanje poruka ili simbola diskriminatorne sadržine na javnim mestima.
Govor i akti mržnje često za posledicu imaju i vršenje krivičnih dela sa elementima nasilja čiji je motiv mržnja prema određenom svojstvu odnosno pripadnost određenoj grupi nekog lica odnosno zločina iz mržnje. U tom smislu, zločin iz mržnje, iako tako nije utvrđeno u zakonodavstvu Srbije, u pojedinim zemljama jeste kvalifikovani oblik svih krivičnih dela sa elementima nasilja.
Braniteljke ljudskih prava godinama su već mete konstantnih kampanja, zbog aktivnosti kojima se bave i vrednosti za koje se zalažu. Direktni napadi protiv njih sporovode se od strane i štampanih i elektronskih medija, političara, analitičara a oni se često dešavaju i u samoj Narodnoj skupštini, što ima veliki uticaj na formiranje stereotipa protiv njih u javnom mnenju.
Na poziv Delegacije Evropske komisije u Republici Srbiji, u Beogradu je 12. novembra održan Okrugli sto o Izveštaju o napretku za 2008. (Progress Report 2008 ) godinu. Cilj tog skupa je bio da se ojača dijalog sa civilnim društvom u Srbiji, posebno sa organizacijama koje su doprinele izradi ovogodišnjeg Izveštaja.
...
Šef delegacije Evropske komisije u Srbiji, ambasador Josep M. Lloveras je otvorio raspravu i zahvalio prisutnima na njihovom aktivnom doprinosu u izradi Izveštaja, naglasivši da je je jedan od glavnih ciljeva da ovaj izveštaj postane poznat u javnosti i da ne bude zanemaren zbog „važnijih događaja” kao što se to u prethodne dve godine dešavalo.
Slobodan Antonić i čitaoci Politike o metodama vaspitanja dece
U izdanju dnevnog lista Politika od dana 23. oktobra izašao je tekst Slobodana Antonića, redovnog gost-kolumniste tog lista i profesora na Katedri za sociologiju na Univerzitetu u Beogradu(http://www.politika.rs/pogledi/Slobodan-Antonic/CHUVARI-DECE-OD-RODITELJA.sr.html). Tekst je pod naslovom „Čuvari dece od roditelja“ i promoviše telesno kažnjavanje dece. Ovakav pogled na stvari najbolje ilustruje sledeći citat: „Telesna kazna, za najveći deo roditelja, nije izraz mržnje i sadizma prema deci. Ona predstavlja želju da se deca zaštite od sopstvenih nerazumnih postupaka koji ih dovode u životnu opasnost. Ona je, za ogromnu većinu očeva i majki, izraz apsolutne roditeljske ljubavi i brige. Kriminalizacija svih roditeljskih telesnih kazni, uključiv i one najblaže i za najmlađi uzrast , u suprotnostima je sa najbolje shvaćenim interesima same dece“.
Željko Vasiljević, državni sekretar u Ministarstvu za rad i socijalna pitanja, dao je “jedinstven” doprinos debati o demografskom stanju u današnjoj Srbiji. U vezi sa rešenjem pitanja tzv. „bele kuge“ – smanjenog nataliteta – on je predložio da 100.000 devojaka iz geografski (i politički) bliskih država (Ukrajine, Moldavije, Belorusije), ali i iz Vijetnama, Laosa, Kambodže..., budu uvezene kako bi se udavale za srpske momke koji žive u ruralnim područijima zemlje. Gospodin Vasiljević je „obrazložio” svoj predlog argumentima kao što su: “Azijske žene neguju kult rađanja” i “budizam je blizak pravoslavlju”. Prvobitni predlog je napravljen pre nekoliko meseci, izjavio je Vasiljević, ali je sada prerastao u projekat od 120 stranica koji uključuje predloge o tome koje bi sve institucije bile nadležne za njegovo sprovođenje.
Povodom «dobrovoljnog» povlačenja iz prodaje knjige «Dragulj Medine» od strane samog izdavača Beobook-a na zahtev Mešihata islamske zajednice u Srbiji, otvorio se čitav niz pravnih i moralnih pitanja vezanih pre svega za suštinu sekularizma, bezbednost i ljudska prava, gde prestaje sloboda izražavanja a počinje govor mržnje, diskriminacija i netolerancija, kao i ulogu države u svemu tome.
1. Ambasador Republike Srbije u Hagu Radoslav Stojanović je u intervjuu agenciji Rojters 27. avgusta 2008 izjavio da će se 7. septembra obratiti haškom Tribunalu i zatražiti da mu omogući posetu bivšem vođi bosanskih Srba i haškom optuženiku Radovanu Karadžiću. Ambasador je rekao da će zatražiti od vlade da dostavi dokumentaciju neophodnu za suđenje ako "Karadžić misli da vlada Srbije može da doprinese njegovoj odbrani", kao i da će mu ponuditi finasijsku pomoć.
Prema Stojanovićevoj izjavi „srpska vlada ima obavezu da kontaktira sa Karadžićem i ponudi mu pomoć, ne zbog toga što saoseća s tim haškim optuženikom, već zato što je bivši predsednik Republike Srpske uhapšen na teritoriji Srbije i kako bi obezbedila pravično suđenje.
1. Ambasador Republike Srbije u Hagu Radoslav Stojanović je u intervjuu agenciji Rojters 27. avgusta 2008 izjavio da će se 7. septembra obratiti haškom Tribunalu i zatražiti da mu omogući posetu bivšem vođi bosanskih Srba i haškom optuženiku Radovanu Karadžiću. Ambasador je rekao da će zatražiti od vlade da dostavi dokumentaciju neophodnu za suđenje ako "Karadžić misli da vlada Srbije može da doprinese njegovoj odbrani", kao i da će mu ponuditi finasijsku pomoć.
Prema Stojanovićevoj izjavi „srpska vlada ima obavezu da kontaktira sa Karadžićem i ponudi mu pomoć, ne zbog toga što saoseća s tim haškim optuženikom, već zato što je bivši predsednik Republike Srpske uhapšen na teritoriji Srbije i kako bi obezbedila pravično suđenje.
U broju 22 Biltena EWS potkrala se greška na koju nam je u svom pismu od 19. avgusta 2008. godine ukazao prof. Dr. Milan Škulić (pismo u prilogu). Naknadnim uvidom Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) utvrdjeno je da je do greške došlo prilikom redakcijskog skraćivanja, lekture i korekture originalnog teksta koji glasi ovako:
Radovan Karadžić, vođa bosanskih Srba u ratovima 1990tih, optužen od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) za genocid, istrebljenja, ubistava i etničko čišćenje, uhapšen je u Srbiji 21. jula 2008 godine. Njegovo hapšenje izazvalo je ogromno iznenađenje, s obzirom da je fokus pažnje bio na generalu Ratku Mladiću, dok je izgledalo da je Radovan Karadžić prepušten zaboravu.
Čim se saznalo za hapšenje, dve televizije koje imaju nacionalne frekvencije (FOX i TV B92) su prekinule redovne i pokrenule dinamične specijalne programe u kojima je praćen tok događaja s tim u vezi i emitovane vesti, komentari i analize. Karakteristično je da su izostale izjave zvaničnih predstavnika vlasti i vladajućih političkih partija. S druge strane, oštre „patriotske“ izjave čule su se iz opozicionih krugova. Javni servis RTS nije prekinuo program nego se – posle dvosatnog zakašnjenja - opredelio za vesti bez komentara, na osnovu dosadašnjeg iskustva može se pretpostaviti, u očekivanju odgovarajućih instrukcija.
Republička agencija za telekomunikacije (RATEL) donela 11. jula tzv. “tehničko uputstvo” pod nazivom “Tehnički uslovi za podsisteme, uređaje, opremu i instalacije internet mreže” kojim se, pružaoci internet usluga obavezuju da u okviru svog tehničkog sistema obezbede, između ostalog, hardver i softver za pasivno praćenje elektronske pošte i preusmeravanje sadržaja pošte ka centru nadležnih državnih organa (nadležni državni organ je svojevrsni eufemizam za BIA), kao da o svom trošku omoguće nadležnom državnom organu u realnom vremenu potpuno autonomni pasivni monitoring internet aktivnosti proizvoljnog pretplatnika i preusmeravanje dolaznog i odlaznog saobraćaja ka akvizicionom centru nadležnog državnog organa. Odluka omogućuje da se vrši pun nadzor nad elektronskom poštom, IP-telefonijom, Instant Messenger-om i drugim vidovima elektronske komunikacije, što uključuje, na primer, pun uvid u podatke o pošiljaocu, primaocu, sadržaju i mestu slanja i odredištu e-mail poruke. Odluka je stupila na snagu sutradan po usvajanju, 12. jula 2008. (što je obično jedan od znakova za oprez s obzirom da je uobičajeno vreme za stupanje na snagu zakona i drugih opštih akata 8 dana od dana usvajanja, osim u izuzetnim slučajevima), a javnost je za nju saznala tek nekoliko dana kasnije.
Zaštitnik građana u Republici Srbiji je po svojoj prirodi ombudsman, institucija nordijskog porekla koja danas postoji u preko 130 zemalja sveta. Donošenjem Zakona o Zaštitniku građana ("Službenom glasniku Republike Srbije", br. 79/05 i 54/07) i kasnije, Ustavom, Republika Srbija se opredelila za koncept parlamentarnog ombudsmana opšteg tipa. Reč je o državnom organu Republike Srbije zaduženom za kontrolu i unapređenje poštovanja svih prava građana (opšti ombudsman). Bira ga Narodna skupština i to većinom od ukupnog broja narodnih poslanika, kao i u većini zemalja gde postoji parlamentarni ombudsman, nasuprot manjem broju zemalja u kojima opšteg, ili mnogo češće – specijalizovane ombudsmane, postavlja izvršna vlast...
Radovan Karadžić, bivši lider pobunjenih bosanskih Srba, optužen od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) za zločine genocida, istrebljenja, ubistava i etničkog čišćenja za vreme rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995), uhapšen je od strane srpskih vlasti 21. jula 2008 godine...
7. jula 2008. godine nova Vlada Republike Srbije – peta posle oktobarskog rušenja Slobodana Miloševića – preuzela je dužnost. Mnogo je rečeno o načinu nastanka te Vlade (kao ploda "političkog pomirenja" Tadićevih demokrata i Miloševićevih naslednika u Socijalističkoj partiji Srbije – SPS), njenom sastavu i očekivanjima da se i sa koliko uspeha uhvati u koštac sa nagomilanim problemima koje su iza sebe ostavile dve vlade pod predsedništvom Vojislava Koštunice koji je reforme zaustavio ili vratio unazad i Srbiju poveo ka fatalnoj (samo)izolaciji i svadji sa naprednim demokratskim svetom...
1. Posle nepunih osam godina od svrgavanja ratno-huškačkog režima koji je vodila Socijalistička partija Srbije (SPS) Slobodana Miloševića, Republika Srbija je dobila petu Vladu nastalu delom i kao plod inicijative predsednika Tadića da pokrene „nacionalno pomirenje“: koaliciona Vlada sastavljena od Tadićeve Demokratske stanke (DS), Socijalističke partije Srbije (SPS) (Miloševićevog naslednika Ivice Dačića) i devet drugih stranaka, 7. jula 2008. godine položila je zakletvu. Formiranje ove Vlade rezultat je mnogobrojnih kompromisa i niza ustupaka učinjenih u korist SPS, kao što je npr. stvarna i dejstvujuća abolicija i oslobađanje od svake odgovornosti Socijalističke partije Srbije za guranje Srbije u ratove na Balkanu 1990tih.
Šest nedelja posle parlamentarnih izbora održanih 11. maja, čini se da je na vidiku nova srpska Vlada – šesta od oktobra 2000. i pada Miloševićevog režima koji je celokupan Balkan inficirao mržnjom, ratom i posvemašnjom bedom.
Sa ciljem da, ako ne prevaziđe, a ono izbegne „nepremostive prepreke“ sa odlazećim premijerom Vojislavom Koštunicom, predsednik Republike i Demokratske stranke (DS) Boris Tadić, odlučio je da formira koaliciju sa Socijalističkom partijom Srbije (SPS). Uprkos skromnoj veličini svoje poslanicke grupe od samo 11 od 250 narodnih poslanika, SPS će u novoj Vladi imati izuzetno jaku poziciju i uticaj. Predsednik SPSa Ivica Dačić biće podpredsednik vlade (tačnije, zamenik premijera) odgovoran za pitanja bezbednosti i ujedno i ministar unutrašnjih poslova – mesto koje do sada kao takvo nije postojalo u srpskoj Vladi, i koje je „skrojeno po meri“ da bi zadovoljilo rastuće apetite Miloševićevih naslednika. Pored toga, Slavica Đukić-Dejanović, predstavnica stare garde u SPS, odana Miloševiću do samog kraja , postala je predsednica Parlamenta, dok će verni kadrovi SPS dobiti 4 do 5 važnih ministarstava i vodećih funkcija u menadžmentu i upravnim odborima u mnogim državnim kompanijama, javnim preduzećima, ustanovama, ambasadama i medijima.
1. Podaci koji su prikupljeni od strane međunarodnih organizacija koje se bave problemima (pitanjima) u vezi sa medijima pokazuju da se samo u maju 2008 u Srbiji dogodilo 26 slučajeva kršenja medijskih prava i sloboda. Ovi slučajevi uključuju 16 napada na novinare (dva nasilna napada, pet slučajeva napada na imovinu i devet slučajeva pretnji, verbalnih napada i ostalih oblika pritiska) dve sudske presude protiv novinara, dva štrajka zbog neisplaćenih primanja, jedno hapšenje i td.
Ovaj pregled ne uključuje podatke o podnetim tužbama i ostalim vidovima protesta organizacija, institucija i pojedinaca protiv medija i/ili protiv pojedinih novinara zbog govora mržnje, klevete, uvrede, svesnog širenja neistinitih informacija ili izmišljanja neistinitih “vesti” koje su bile usmerene na diskvalifikaciju političkih protivnika – što je postalo “opšte mesto” u većini medija u Srbiji.
2. Prema zvaničnim podacima koje je objavio Republički zavod za statistiku, oko 1.500 osoba – 70% muškaraca and 30% žena – počini samoubistvo svake godine. Ovi podaci rangiraju Srbiju kao 13-tu u svetu. Strategija za zaštitu i razvoj mentalnog zdravlja (koja je od strane vlade Srbije usvojena 2007 godine) takođe predviđa izradu Akcionog plana za predstojeću deceniju.
U sklopu aktivnosti nakon Konferencije RAZVOJ CIVILNOG DRUŠTVA U JUGOISTOČNOJ EVROPI: IZGRADIMO EVROPU ZAJEDNO, održanog u Briselu 17. i 18. aprila 2008.godine, Delegacija Evropske komisije u Srbiji organizovala je 12. juna 2008. konsultacije o IPA 2008 Programu sa organizacijama civilnog društva u Beogradu.
Predstavnici brojnih nevladinih (NVO) i drugih organizacija civilnog društva okupili su se na poziv Delegacije Evropske komisije u Srbiji da bi čuli izlaganja predstavnika Komisije o segmentu IPA programa koji se odnosi na civilno društvo, kao i da bi razgovarali sa potencijalnim korisnicima u Srbiji. Lista projekata u IPA-inom programu pomoći u tranziciji i izgradnji institucija za 2008. godinu, poslužila je kao okvir za diskusiju.
Sledi pregled primedbi i komentara sa konsultacija u Beogradu.
1. Demokratska stranka (DS) održala je 7. juna 2008. godine sednicu svog Glavnog odbora, na kojoj je raspravljano o razvoju situacije nakon izbora od 11. maja 2008. godine i strategija DS za nastupajuće pregovore o formiranju nove vlade. Predsednik DS istovremeno predsednik Republike Srbije, Boris Tadić zahtevao je punu podršku svoje stranke u sprovođenju pregovora za formiranje nove vlade, uključujući “odobrenje za odlučivanje o presonalnim rešenjima u budućim ministarstvima”, kako se navodi u saopštenju za javnost Demokratske stranke. Skoro mesec dana nakon izbora DS još uvek nije saopštio ko je njihov kandidat za premijera.
1. Amnesty International izdala je izveštaj za 2008. godinu – Stanje ljudskih prava u svetu koji sadrži sveobuhvatan pregled stanja u ovoj osetljivoj oblasti za skoro sve države i teritorije u svetu. Izveštaj i ove godine posvećuje Srbiji odvojen deo koji sadrži kritičke zamerke na stanje ljudskih prava i praksu u ovoj zemlji, sa posebnim osvrtom na sledeće probleme:
- Vlada Republike Srbije nije uspela da pregovorima dođe do rešenja za pitanje statusa Kosova i sa njime povezanim problemima u pogledu ljudskih i manjinskih prava;
- Nekažnjavanje ratnih zločinaca;
- Neostvarivanje potpune saradnje sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ);
- Nesprovođenje istrage i konkretnih koraka u slučaju posmrtnih ostataka 900 Albanaca ubijenih na Kosovu tokom devedesetih godina i transportovanih u Srbiju u hladnjačama kako bi bili sahranjeni u blizini Beograda.
- Diskriminacija manjina u Srbiji;
1. Tokom meseca maja, u trenutku kada se obeležava Međunarodni dan slobode štampe, niz događaja je pokazao da je Srbija još uvek jako daleko od toga da postane društvo u čijim se medijima poštuju osnovni principi profesionalne etike:
Nekoliko škola u Beogradu, Pirotu i Novom Sadu su bile poprišta ozbiljnih slučajeva maloletničkog nasilja, gde su tinejdžeri maltretirali, ponižavali i zlostavljali svoje vršnjake na veoma svirep način koji je uključivao i seksualno zlostavljanje. Svi ovi incidenti su bili snimljeni kamerama mobilnih telefona a potom postavljeni na internet od strane samih učesnika ili od učenika koji su samo posmatrali incidente. Umesto da iniciraju široku javnu debatu o povećanom prisustvu nasilja kao dominantnog modela ponašanja u Srbiji danas – a pogotovo u školama - o ovim slučajevima se u medijima izveštavalo na senzacionalistički način...
Srbija posle izbora:
Šta posle?
Nedelju dana posle parlamentarnih, pokrajinskih i lokalnih izbora koji su održani 11. maja, Srbija još uvek ne zna ko će vladati njome u vremenu koje dolazi.
Pored zaista ohrabrujućih izbornih rezultata – ubedljive većine Demokratske stranke (DS) i ozbiljnog pada popularnosti ekstremno desne i ksenofobične Srpske radikalne stranke (SRS), kao i ozbiljnog poraza Koštuničine Demokratske stranke Srbije (DSS) – srpska politička scena je poprimila nov kvalitet s kojim će političari i većinska javnost u zemlji i inostranstvu morati ozbiljno da računaju: uprkos podeljenosti biračkog tela na pola po tom pitanju, Evropska unija i evropska budućnost zemlje će nastaviti da igra sve važniju ulogu na srpskoj političkoj sceni, Koštuničin fanatizam po pitanju Kosova će dobijati sve manje i manje glasova čak iako Koštunica uspe da ostane na vlasti.
Izbori održani dana 11. maja 2008 godine – od strane većine partija koje su na njima učestvovale ali i od svih važnijih aktera i posmatrača u zemlji i inostranstvu ocenjeni kao izbori od odlučujuće važnosti za budućnost Srbije - nisu doneli mnogo promena na ionako komplikovanoj srpskoj političkoj sceni. Ono za šta se euforično tvrdi da predstavlja “istorijsku pobedu evropske Srbije” je samo delimično tačno: dve partije koje otvoreno podržavaju pristupanje Srbije Evropskoj uniji su uspele da osvoje 43.9% glasova, dok je suprotni blok kojeg čine Koštuničina Demokratska stranka Srbije (DSS), Šešeljeva Srpska radikalna stranka (SRS) i Miloševićeva Socijalistička partija Srbije (SPS) osvojio 48.3%, što pokazuje da je srpsko glasačko telo podeljeno na gotovo simetrične polovine. Ovaj ishod dovodi političku situaciju u zemlji do pat–pozicije, što postaje posebno upadljivo kad se analiziraju mogućnosti da se formira sposobna vlada.
1. Uskršnja poslanica Srpske pravoslavne crkve (SPC) koju je potpisao Patrijarh Pavle i koja je pročitana u svim crkvama SPC u svetu, je bila posvećena političkim temama – pre svega onim vezanim za Kosovo - nego temama koje su vezane za duhovna i verska pitanja. U poruci – koja je upućena celoj srpskoj naciji, a ne samo vernicima Srpske pravoslavne crkve – kaže se: “U ovim vremenima Uskršnje radosti i Božije milosti za sve, Srpska pravoslavna crkva se posebno osvrće na ljudsku nepravdu i nasilje svetskih silnika prema Kosovu i Metohiji, prema Srbiji i prema celoj srpskoj naciji”, i dalje: “Neka naučnici brane Kosovo njihovim naučnim radom. Neka umetnici izraze lepotu i suštinu našeg Kosova i Metohije i kosovskog zaveta u svojim delima. Neka sportisti zavetuju svoje uspehe u sportu Kosovu i Metohiji . Neka roditelju Kosovo i Metohija bude jedna od prvih reči u uspavankama koje će šapnuti svom novorođenom detetu”.
Na inicijajativu Generalne Direkcije Evropske Komisije za proširenje, predstavnici više od sto nevladinih organizacija i drugih organizacija civilnog društva iz država kandidata za članstvo u EU kao i iz država potencijalnih kandidata, su se sreli sa istim organizacijama iz zemalja članica EU u Briselu radi razmene iskustava i informacija, ali i radi diskusije u vezi sa njihovom ulogom u priključenju gore pomenutih zemalja Evropskoj uniji. Kako se ova važna konferencija dogodila u momentu koji je ključan za budućnost Srbije – predstojeći parlamentarni, pokrajinski i lokalni izbori predstavljaju samo jedan od razloga koji situaciju ove države čine komplikovanom – tim Sistema za rano upozoravanje je odlučio da posveti ovaj vanredni broj biltena radi informisanja naših čitalaca i prijatelja o mogućnosti da organizacije za razvoj civilnog društva odigraju još značajniju ulogu u izgradnji narušenih odnosa sa EU.
1. Ustavni sud Srbije doneo je presudu 8. aprila u kojoj prihvata žalbu ekstremne nacionalističke Srpske radikalne stranke (SRS - najjače partije u parlamentu, koja ima 81 od 250 poslanika) suprotstavljajući se odluci Republičke izborne komisije (RIK) uperenu ka afirmativnom delanju prema nacionalnim manjinama. Pravilo predviđa da političke partije nacionalnih manjina sakupe 3.000 potpisa za izbore, dok je ostalim strankama potrebno 10.000. Iako je ova odluka zasnovana na zakonu, neprihvatljivo je da se menjaju izborna pravila u sred izboren kampanje, na štetu grupa koje već trpe određene forme diskriminacije, a koje su računale na nepromenjena pravila izbora. Političkim strankama nacionalnih manjina biće oduzeta mogućnost koja im je garantovana na poslednjim izborima 2007. Odluka Ustavnog suda, doneta na zatvornoj sednici, izazvala je uznemirenost i osudu manjinskih zajednica koje na ovo gledaju kao još jedan pokazatelj njihove diskriminisane pozicije u političkom podneblju obeleženom patriotskom homogenizacijom oko Kosova.
Ova odluka je politički motivisana, pošto se postavlja pitanje učešća stranaka etničkih Albanaca, Roma i Crnogoraca na izborima, ostavljajući ih bez predstavnika u parlamentu.
Polazeći od sasvim eksplicitnih odredaba Zakona o javnom informisanju, jasno je da ni predsednik Republike, ni članovi LDP nisu izvršili pritisak na slobodu izražavanja. Predsednik nije, jer i on ima pravo da postavi pitanje i traži odgovore zbog informacije koja se pokazala kao netačna, podmetnuta i opasna i jer to nije uradio zloupotrebom ovlašćenja s ciljem da ograniči protok ideja, informacija i mišljenja. Možemo samo da negodujemo zašto na sličan način Predsednik nije postupio kada su pojedini mediji plasirali čitav niz podmetnitih i opasnih dezinformacija oko ubistva premijera Đinđića.
Ipak, ostaje otvoreno pitanje koji su motivi opredelili predsednicu NUNS da da zeleno svetlo Predsedniku, ali da protest aktivista LDP označi kao pritisak na slobodu medija. Iskreno se nadamo da je nije zaveo ni autoritet Predsednika, ali ni njeno lično političko opredeljenje.
1. Političke partije i koalicije su zaključile svoje izborne liste i podnele ih Republičkoj izbornoj komisiji (RIK). Početak tekuće nedelje, 6. april, označio je početak izborne kampanje: nova narodna skupština Republike Srbije, Vojvođanski pokrajinski parlament i skupštine opština će biti izabrane 11. maja 2008. godine. Bez obzira na činjenicu da se Kosovo još uvek nalazi pod upravom Ujedinjenih nacija (UN), i na činjenicu da je nezavisnost proglašena 17. februara, zvanični Beograd još uvek tvrdi da ima suverenitet u pokrajini i insistira na organizovanju izbora i na Kosovu iako bi na njima glasali samo građani srpske nacionalnosti. Predstojeći izbori najavljuju još dve indikacije da će demokratski principi biti žrtvovani u korist političkih kalkulacija...
Inicijativa da se ustanovi bilten koji bi upozoravao sve one koji se bave zaštitom ljudskih prava i demokratskih vrednosti na okolnosti vezane za kršenje ljudskih prava i ugrožavanje demokratskih principa i institucija u Srbiji, pokazala se opravdanom i pravovremenom. Prva tri izdanja našeg biltena su naišli na veoma povoljan odziv u domaćim, stranim i međunarodnim krugovima: veliki broj institucija, vladinih službi (agencija, ustanova) i nevladinih organizacija, kao i ambasada, medija i različitih grupa i pojedinaca, aktivista koji se bave zaštitom ljudskih prava i mirovnih aktivista su dali podršku da se ovaj važan projekat nastavi.
1. Problem sa Kosovom i zvanično odbijanje Srbije da prihvati nezavisnost svoje bivše pokrajine koja je proglašena 17. februara, nastavlja da zasenjuje velike ekonomske problem u državi i društvo i dalje trpi posledice ratova koji su devedesetih godina vođeni (i izgubljeni) protiv drugih republika bivše Jugoslavije.
Sa rastućom propagandnom ofanzivom vezanom za odbijanje Srbije da prihvati nezavisnost Kosova i parlamentarnim i lokalnim izborima (raspisanim za 11. maj 2008. godine) na vidiku, politički život u Srbiji zasigurno poprima nove obrise i postaje još napetiji.
Treba očekivati da će ove okolnosti imati velik uticaj na planu brige za stanje ljudskih prava i (ne)poštovanje demokratskih standarda, principa i institucija. Nekoliko slučajeva registrovanih tokom protekle nedelje potvrdjuje navedenu ocenu.
U okviru projekta Jačanje kapaciteta nevladinih organizacija za primenu međunarodnih standarda u oblasti ljudskih prava koji finansira Kanadska agencija za međunarodni razvoj održana je tribina Međunarodni standardi slobode pristupa informacijama i potreba za unapređenjem zakonodavstva i prakse u Srbiji. Tribina je održana u Medija centru Beograd, 13.03.2008. godine.
Na početku tribine mr Dejan Milenković iz Komiteta pravnika za ljudska prava predstavio je Priručnik za primenu međunarodnih instrumenata i ukazao državnim organima i nevladinim oprganizacijuama na mogućnosti obostranog korišćenja ovog priručnika. On je ukazao da je priručnik objavljen i na romskom jeziku i da će romska populacija imati napokon mogućnost da sazna više o svojim ljudskim pravima uz istovremeno ostvarenje često uskraćenog prava - prava na jezik.
Poštovani čitaoci,
Pred vama je prvo izdanje YUCOM-ovog nedeljnog Newsletter-a koji se objavljuje uz podršku Fonda za otvoreno društvo u Srbiji.
Ovaj Newsletter nastoji da postigne više ciljeva:
• Da uspostavi sistem ranog upozoravanja koji će signalizirati slučajeve I pojave ugrožavanja i kršenja ljudskih prava i sloboda, kao i demokratskih vrednosti i standarda u Srbiji.
• Da alarmira nevladine organizacije, branioce ljudskih prava, vladine agencije, druge institucije, medije i javnost, kao i da skrene pažnju na slučajeve kršenja osnovnih demokratskih vrednosti.
• Da braniocima ljudskih prava i organizacija koje se zalažu za poštovanje demokratskih principa i vladavine prava olakša razmenu proverenih i pouzdanih informacija.
• Da doprinese umrežavanju navedenih organizacija i povećanju njihovog kapaciteta, kako bi se efikasnije suprotstavile nedemokratskim postupcima i trendovima.
Imajući u vidu predstojeću kampanju za parlamentarne i lokalne izbore u Srbiji, za koju se očekuje da će, zbog političkih tenzija stvorenih oko Kosovskog pitanja, biti nemilosrdna, neophodno je pružiti proverene informacije i efikasna sredstva za suprotstavljanje atmosferi opterećenoj narastajućom frustracijom, netolerancijom i govorom mržnje
Nakon više godina neuspešnih pregovora između međunarodne zajednice, zvaničnih vlasti u Srbiji i predstavnika kosovskih Albanaca, 17. februara 2008. godine, Skupština Kosova proglasila je Deklaraciju o nezavisnosti. Istog dana, u Beogradu, zabeleženi su prvi slučajevi nasilja na beogradskim ulicama, kada je grupa od oko 300 uglavnom mladih ljudi, pripadnika određenih navijačkih grupa i klero-fašističkih i šovinističkih organizacija, potpomognuti izjavama dela političkih elita pre svega DSS-a, Nove Srbije i Srpske radikalne Stranke u vezi samoproglašenjem, blokirali ulice Beograda, napadali policiju i kamenicama gađali Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i Slovenije, koja je tom prilikom delimično i demolirana.
Od tog momenta, započela je »organizovana« hajka« i poziv na sve one koje drugačije misle u vezi sa statusnim položajem Kosova i situacijom sa kojom se Srbija suočila 17. februara, ali i pripadnike nacionalnih, etničkih, verskih političkih ali i drugih manjina, što se pre svega odnosi na onaj deo nevladinih organizacija koje za bave promocijom, zaštitom i unapređenjem ljudskih prava odnosno boracima za ljudska prava.
Neredi u Beogradu 21. februara 2008
– pozadina, dimenzije, implikacije –
Na margini ogromnih demonstracija osmišljenih od strane premijera V. Koštunice i njegove Demokratske stranke Srbije (DSS) i sprovedenih zajedno sa Srpskom radikalnom strankom (SRS) [haškog optuzenika] V. Šešelja i predsednikom B. Tadićem kao velike manifestacije narodnog besa protiv podrške nezavisnosti Kosova od strane zapadnih zemalja, nezapamćeno nasilje širilo se centrom Beograda 21. februara, rezultirajući gubitkom jednog života , 212 povredjenih , paljenjem ambasada SAD i Hrvatske, demoliranjem nekolicine drugih ambasada , obijanjem i pljačkom blizu 100 prodavnica i stotina kioska, rusenjem 20 autobuskih stanica, razbijanjem i/ili paljenjem brojnih automobila, uništenjem ili oštećenjem mnogobrojnih kontejnera za smeće, saobraćajnih znakova i drugih infrastrukturnih elemenata.
S obzirom da je erupcija nasilja direktna posledica ogromne “patriotske” kampanje koju je Vlada vodila u protestu protiv priznanja nezavisnosti Kosova od strane niza zapadnih zemalja, naglašavanje nekih od najistaknutijih karakteristika kampanje i ukazivanje na moguće posledice čini se prigodnim...
Autor: D. Bogdanović
Najuticajnije NVO u Srbiji uglavnom vode žene, kroz aktivan i konstantan javni angažman, i uz hrabrost za bavljenje gorućim temama (kao što su ratni zločini, tranziciona pravda, Kosovo, organizovani kriminal, korupcija), važno priznanje i podršku od strane javnosti.
Istraživanje javnog mnjenja „Političke podele u Srbiju u kontekstu civilnog društva”, koje je uradio CESID (videti http://www.cesid.org/eng/programi/istrazivanja/index.jsp), tokom leta 2005. godine, svedoči o visokom nivou prepoznavanja većih NVO, i njihovih aktivnosti, kao i o 20% odobravanja od strane građana, što je bolji rezultat nego bilo koje političke stranke ili vlade i državnih instiucija u Srbiji. Takvi rezultati doprineli su sa druge strane da su NVO najviše napadani delovi građanskog društva u Srbiji, pogotovo osobe koje su na čelu tih NVO, u ovom slučaju žene. Žene na čelu NVO: Nataša Kandić (Fond za humanitarno pravo), Staša Zajović (Žene u crnom), Sonja Biserko (Helsinški obor za ljudska prava u Srbiji), Biljana Kovačević - Vučo (Komitet pravnika za ljudska prava) i Borka Pavićević (Centar za kulturnu dekontaminaciju) su mete napada iz različitih pravaca, počevši od državnih institucija, preko tzv. nezavisnih analitičara, medija, crkve, do manje vidljivih i podjednako opasnih centara moći i tajnih službi usko povezanih sa organizovanim kriminalom i ratnim zločincima.
Kako analiza kapaciteta nevladinih organizacija INGOC pokazuje, Srbiju karakteriše relativno razvijena i formirana NVO scena ne samo u većim regionalnim centrima, već i u manjim lokalnim zajednicama, sa progresivnim trendom razvoja, jačanja kapaciteta i stvarnog društvenog uticaja.
Na žalost, sistemski zakoni, koji su doneseni u proteklih nekoliko godina a koji su od ogromnog značaja za unapređenje i poboljšanje položaja organizacija civilnog društva u Srbiji praktično izjednačavaju pravne režime poslovanja organizacija u oblasti proizvodnje i prometa, produkcije i reprodukcije dobara i usluga, dakle - profitnog sektora, sa poslovanjem institucija civilnog društva. Novim propisima koji uređuju radne odnose, penzijsko i invalidsko osiguranje, oporezivanje i poreske olakšice, spoljnotrgovinsko i carinsko poslovanje, platni promet kao i vođenje poslovnih knjiga, nisu uvažene specifičnosti neprofitnih udruženja i njihova suštinska potreba da se oslobode zavisnosti od stranih donacija i da obezbede finansijske, tehničke i ostale neophodne uslove za trajni rad i delovanje. U tom smislu, u brojnim navedenim oblastima pravni režim koji važi za privredne subjekte koji u svom poslovanju ostvaruju dobit važi i za civilno društvo. Posebno, dakle, naglašavamo da kada se govori o „pravnom okviru“ koji ima uticaja na opstanak i razvoj institucija civilnog društva u Srbiji, ne misli se samo na pravne propise koji uređuju osnivanje, status i poslovanje udruženja građana već na čitav spektar propisa kojima bi trebalo osnažiti i ojačati treći sektor i obezbediti mu pre svega ekonomski opstanak, prestanak zavisnosti od stranih donacija i progresivni i održivi razvoj.
...
U odnosu na prosek sektora (prosečan rezultat organizacija koje su učestvovale u analizi) Komitet pravnika za ljudska prava je postigao izuzetan napredak u 2007. godini. Ne samo da je postignut izuzetan napredak u odnosu na rezultate iz 2006. godine, već se, posmatrano u odnosu na sektor, organizacija izdvaja svojim organizacionim postignućima.
Metodologija je izrađena za potrebe kampanje ZA TOLERANCIJU - PROTIV ZLOČINA IZ MRŽNJE od strane YUCOM-ovog ekspertskog tima.
Cilj kampanje je inkriminisanje zločina iz mržnje u zakonodavstvo Republike Srbije.
"Iz navedenih međunarodnih dokumenata ali i uporednog prava, pojma govora mržnje, može se izveti zaključak šta je to ZLOČIN IZ MRŽNJE odnosno šta je suština ovog KRIVIČNOG DELA.
ZLOČIN IZ MRŽNJE se najčešće određuje kao svako krivično delo izvršeno iz mržnje prema nekom licu ili grupi lica zbog njegove rase, boje kože, pola, polne orijentacije, jezika, vere, političkog ili drugog uverenja, nacionalnog ili socijalnog porekla, imovine, rođenja, obrazovanja, društvenog položaja, godina, zdravstvenog statusa ili drugih osobina.
Prema tome, glavna karakteristika zločina iz mržnje je MOTIV da se neko krivično delo IZVR I IZ MRŽNJE zbog određenih svojstava žrtve"
Pravni tim YUCOM-a izradio je analizu predloga Ustava neposredno pre usvajanja od strane Narodne skupštine Republike Srbije, želeći na taj način da ukaže na osnovne nedostatke predloga najvišeg pravnog akta.
"Iako se često u predreferendumskim danima, upravo od strane političkih stranaka koje su intenzivno učestvovale u izradi Predloga Ustava, ukazuje da je Srbija na pragu da donese Ustav koji će biti usklađen sa svim evropskim standardima, te da se na ovaj način vrši i suštinski raskid sa prošlošću i Miloševićevim Ustavom, pojedini delovi i članovi Predloga ne idu u prilog tezi koja se zagovara. U pojedinim slučajevima, kao na primer u delu koji se odnosi na ljudska prava, postoji i značajno odstupanje od dostignutog stepena ljudskih prava koja su bila utvrđena u Povelji o ljudskim i manjinskim pravima doskorašnje Državne zajednice Srbija i Crna Gora, a koja je naravno proizvodila pravno dejstvo i na teritoriji Srbije. U svakom slučaju, ovde ćemo ukazati samo na nekoliko osnovnih primedbi."
Pravni tim Komiteta pravnika za ljudska prava je u okviru Pilot projekta o promocija tolerancije, izvršio ograničeno istraživanje o primeni medijskih zakona, (Zakona o javnom informisanju 2003 i Zakona o radiodifuziji 2002) u delu kojim se podstiče tolerancija i zabranjuje govor mržnje.
Istraživanje YUCOM-a bazirano je na reakciji na tekstove kojima se podstiče netolerancija u cilju suzbijanja ove pojave. Advokati YUCOM-a podneli su 11 tužbi i obratili se nadležnim državnim organima zbog kršenja zabrane u desetak slučajeva.
Iako navedeni zakoni u sebi imaju mehanizme za podsticanje tolerancije i sprečavanje govora mržnje u medijima, kao i u javnom životu uopšte, i pre otpočinjanja pilot projekta bilo je jasno da se oni još uvek ne primenjuju.
U Medija centru u Beogradu, 29.11.2005. godine, održan je okrugli sto Komiteta pravnika za ljudska prava – YUCOM, a povod je bio dobijen slučaj pred UN komitetom za ljudska prava u slučaju Bodrožić. Na okruglom stolu, je objašnjen značaj odluke UN Komiteta za ljudska prava i njen uticaj na domaći pravni sistem. Ovo je ujedno i jedina predstavka koja je iz SCG podneta UN Komitetu za ljudska prava i ona će ući u završni izveštaj Komiteta Generalnom Sekretaru UN. Naglašen je značaj njene implementacije, kao i da državni organi moraju da pronađu način i mehanizam njene primene.
Trening o strateškom zastupanju prava na pristup informacijama pred sudovima i javno zalaganje
za slobodu pristupa informacijama
Public Interest Law Initiative – PILI
Hotel Palas, Beograd, 21-22.10.2005. godine
U organizaciji Public Interest Law Inititative – PILI, u Beogradu je 21-22.10.2005. godine, održan Trening o strateškom zastupanju prava na pristup informacijama pred sudovima i javno zalaganje za slobodu pristupa informacijama. Jedan od lokalnih partnera na ovom treningu bio je mr Dejan Milenković iz YUCOM-a, koji je aktivno učestvovao na pripremi, organizaciji i izvođenju treninga.
Na treningu su učestvovali predstavnici svih članica Koalicije NVO za slobodan pristup informacijama kao i drugih nevladinih organizacija koji se u Srbiji bave implementacijom Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, poverenik za informacije od javnog značaja Srbije – Rodoljub abić, kao i predstavnici nevladinog sektora iz Crne Gore, Mađarske, Rumunije i Bugarske, uz
prisustvo i aktivno učešće Ed Rekosh-a izvršnog direktora PILI-ja, i Lusine Howhannisian, direktora Odeljenja za trening i edukaciju.
Komitet pravnika za ljudska prava, u saradnji sa Medija centrom u Beogradu, organizovao je u Medija Centru, 8.12.2005, okrugli sto na temu - Sloboda i odgovornost: očuvanje slobode izražavanja putem medijske samoregulacije.U razmatranju ove teme, učestvovali su mr Dejan Milenković, Dragan Janjić, Ninoslav Brajović, Saša Gajin, Dragan Đoković i Dušan Radulović.
Na okruglom stolu prezentovana je publikacija međunarodne nevladine organizacije Article XIX i Međunarodne federacije novinara –IFJ «Freedom and Accountability: Safeguarding Free Expression Through Media Self-Regulation» u prevodu YUCOM-a, od strane koordinatora za zakonodavne inicijative mr Dejana Milenkovića.
Komitet pravnika za ljudska prava je 31.1.2006 godine u Medija centru organizovao okrugli sto ’Odnos organa javne vlasti i nevladinih organizacija prema ostvarivanju prava na slobodan pristup informacijama’. Ovaj datum izabran je kao dan isteka roka za podnošenje godišnjih izveštaja od strane organa javnih vlasti Povereniku za informacije, Rodoljubu abiću. Sagledavanje dosadašnjeg odnosa javnih vlasti prema primeni Zakona o slobodnom pristupu informacijama, koji je usvojen krajem 2004. godine, prvi je korak u određivanju daljeg angažovanja nevladinih organizacija u unapređenju iste.
U uvodnoj reči, u okviru prve sesije, mr Dejan Milenković, YUCOM-ov koordinator za zakonodavne inicijative, predstavio je dosadašnji doprinos kako Koalicije za slobodu pristupa informacijama tako i samog YUCOM-a. Milenković je predstavio ’Priručnik o slobodi pristupa informacijama za službenike javnih organa’ (u izdanju YUCOM-a), ’Slobodan pristup informacijama’ (CSPI, HHO, YUCOM), kao i mesečne FOI biltene za prethodnu godinu.
Skup G8 nevladinih organizacija: Suđenje Slobodanu Miloševiću pred Haškim tribunalom
18.decembra 2005. godine u Medija centru u Beogradu održan je skup grupe 8 nevladinih organizacije čija je tema bilo – „Suđenje Slobodanu Miloševiću pred Haškim tribunalom“. Na skupu su učestvovali Sonja Biserko, Mirko Klarin, Svetlana Lapšak, Nataša Kandić i Biljana Kovačević – Vučo kao moderator skupa.
28. septembra 2005. godine YUCOM je organizovao okrugli sto ’Sloboda pristupa informacijama’ kao deo regionalnog projekta ’Kampanja za Slobodu informacija i slobodnog pristupa službenim dokumentima kao najboljim sredstvom za suzbijanje korupcije’. YUKOMovi regionalni partneri, hrvatski Helsinški odbor i Centar za slobodan pristup informacijama, istovremeno su organizovali okrugle stolove u Sarajevu i Zagrebu, promovišući izveštaje iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Za datum organizovanja okruglog stola izabran je Dan prava da se zna, koji se istovremeno proslavlja u mnogim zemljama, promovišući građanska prava iz Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Na okruglom stolu u Beogradu govorili su Poverenik za informacije, predsednik nevladine organizacije Transparentnost Srbija, predstavnici Instituta za otvoreno društvo-Beograd, Beogradskog centra za ljudska prava i Komiteta pravnika za ljudska prava.