Tibina NIN-a Đavolji advokat:
Vlast jeste pod nezavisnom kontrolom
Nemoćne institucije ili osiona vlast
O tome da li nezavisna regulatorna tela, poput ombudsmana, poverenika za informacije, Agencije i Saveta za borbu protiv korupcije, nevladinih organizacija ali i medija koji kontrolišu vlast, ili obrnuto-ona njih, ukrstili su argumente učesnici polemike
Antonela Riha
Burna polemika vodila se prošle srede na tribini NIN-a. Tema oko koje su učesnici suprotstavili radikalno različite stavove jeste da li nezavisna regulatorna tela, poput ombudsmana, poverenika za informacije, Agencije i Saveta za borbu protiv korupcije, nevladinih organizacija ali i medija koji kontrolišu vlast.
Najpre su se složili oko medija. Branko Radun, politički analitičar, je na primeru pisanja Blica i Kurira o predsedniku Srbije Tomislavu Nikoliću, tvrdio da mediji nisu pod kontrolom, bar ne pod kontrolom vlasti. Naslovne strane posvećene predsedniku su po njegovom mišljenju prešle „crtu dobrog ukusa i argumentovane kritike“ i prerasle u „kampanju u kojoj ne strada samo rejting aktuelnog predsednika već se na neki način srozava i sama institucija predsednika Srbije, što je mnogo bitnije“.
Isti primer ali iz potpuno drugog ugla navela je i novinarka nedeljnika Vreme Tamara Skroza, članica Saveza za štampu, nezavisne institucije koja vodeći se novinarskim kodeksom odgovara i na žalbe povodom pojedinih tekstova. Iznenađenje ali i pozitivnu reakciju izazvala je među članovima ovog Saveta, čija je predsednica Ljiljana Smajlović, žalba koju im je uputio predsednik Tomislav Nikolić povodom teksta objavljenog krajem maja 2014 u Blicu – Dok se Srbija davila Nikolić pekao rakiju u Bajčetini. Do takvog saynanja, ispri;ala je Skroya, novinari su do[li na osnovu odgovora koji su dobili u kabinetu predsednika. Na pitanje šta je predsednik radio tokom vikenda odgovor je bio, pročitala je Skroza: “predsednik je u subotu bio u diplomatskoj komunikaciji sa šefovima države Slovenije, Belorusije i Azejberdžana i istovremeno je koordinirao aktivnosti oko prikupljanja humanitarne pomoći na ugroženim područjima” i primetila da “to nije odgovor na pitanje gde je bio, ovo je odgovor na pitanje šta je radio. To što je radio mogao je da radi u Bajčetini pekući rakiju”.
Savet za štampu odbio je predsednikovu žalbu kao neosnovanu a zatim je iz njegovog kabineta stiglo novo iznenađenje – pismo u kome između ostalog piše: “Predsednik je prvi i poslednji put u životu odlučio da se žali savetu za štampu i omogući vam da Blic upoznate sa pravim novinarstvom. Mislili smo, ko zna, možda nas iznenadite, kao što niste. Vrana vrani oči ne vadi, kaže naš narod”, pročitala je Tamara Skroza pismo upućeno iz kabineta predsednika države.
Za Branka Raduna ovo je upravo primere “značajnog napretka za Srbiju. Ja nisam video takve slučajeve pre. Recima za vreme vlasti Borisa Tadića u medijima niste mogli da imate naslove da dok se ne znam šta dešavalo u Srbiji predsednik se kupao negde ili nešto drugo radio. Vidim da su u Predsedništvu iz ovog što ste vi pročitali uvređeni i nemoćni. Ne vidim u tome neku diktaturu”. Ivana Vučićević, glavna urednica Studija B je imala primedbu na izlaganje Tamare Skroze: “Ispada da vi niste zadovoljni i da vi na taj način cenzurišete ili uskraćujete cabinet predsednika da odgovori ono što misli. Ali zar vlast nema takođe pravo da kritikuje”, zapitala je Vučićević.
U polemici koja je potom nastala javila se iz publike i Gordana Novaković, generalna sekretarka Saveta za štampu:”Ako se vi žalite jednoj nezavisnoj instituciji koja radi po određenim pravilima, vi ste unapred pristali na pravila igre. Pristali ste da odluka može biti po vas povoljna a može biti po vas i nepovoljna. A kada odluka bude na kraju po vas nepovoljna nipodaštavate čitavu instituciju”.
Tamara Skroza navela je i primer Aleksandra Vučića. “To da sue to političari nezadovoljni pa i oni imaju pravo da kritikuju, znači da Aleksandar Vučić ima pravo da optuži sve novinare Vremena, uključujući i mene, da smo Miškovićevi plaćenici. Zato što je on nezadovoljan nečim što je napisano.”
I dok je Ivana Vučićević uporno zastupala pravo vlasti da ima svoj stav i mišljenje, Milan Antonijević, director Jukoma je objašnjavao da onaj ko void državu treba da nastupa sa pozicije moći a ne kao privatno lice. Osim medija i Tužilaštvo za ratne zločine se našlo u fokusu kritike predsednika, podsetio je Antonijević. “Onog trenutka kada kao predsednik države kritikujete Tužilaštvo, vi to ne radite kao Tomislav Nikolić iz Bajčetine već kao predsednik koji mora da poštuje Ustav. To se onda shvata u medijima i u tužilaštvu kao jaka poruka.”
Antonijević je ukazao na pritiske koje trpi portal BIRN al ii lokalni mediji. Kikindske novine koje su ugašene zbog neplaćenog poreza, za njega su primer različitog odnosa prema pojedinim medijima. “Potpuno je drugi prilaz ovim novinama koje jesu polemisale sa mnogim temama in a lokalu is a onim što je bitno i u Vojvodini i u Srbiji i nekih drugih koji ulaze u restruktuiranje tih dugova, poput Pinka. Čini mi se da je taj dug ogroman i da je došlo do nekih dogovora a sa druge strane za dug Kikindskih od 700.000 dinara nije moglo doći do dogovora.”
Ivana Vučićević sa Studija B suočava se sa potpuno drugačijim problemima. Nju muči nepostojanje opozicije. “Da li vi imate uopšte šta da ispratite kada je opozicija u pitanju? Mogu vam reći da nemate. Posebno nemate na nivou grada Beograda. Kao gradska televizija ja vas pitam šta mogu poslednjih meseci da prenesem a da je uradila opozicija. Gde su oni? Ne postoje najave događaja, ne postoji nešto što mi možemo da ispratimo a naša vrata su uvek otvorena.”
Na primedbu Milana Antonijevića da bi gradska televizija mogla da otvori vrata i za stručnjake koji imaju primedbe na projekat Beograd na vodi, ona je zapitala: “Koji to stručnjaci osporavaju da Beograd na vodi nije dobra strana direktna investicija? Ja nisam videla valjan dokaz da nešto nije u redu. Kao i kod lekara kad odete, ako ste bolesni doctor će vam nešto napisati. Ja do sada zaista nisam videla ni u jednom trenutku da je neko to osporio. Evo sad se to pojavilo pre nekoliko dana ali svih ovih meseci od kada je predstavljen Beograd na vodi ni u jednom trenutku nisam videla da je neko rekao: ne, ovo ne valja”, začudila se Vučićević.
Sa nešto manje strasti i više argumenata raspravljalo se i o značaju nevladinih organizacija. Milan Antonijević je podsetio na konkurs koje je raspisalo Ministarstvo za rad za nevladine organizacije koje se bave osobama sa invaliditetom. “Došli smo u posed liste organizacija koje su dobile sredstva na tom konkursu, nekih dva miliona evra. Kada pogledate tu listu na prvi pogled vam je jasno da više od pola tog novca ide na organizacije koje nisu postojale nekoliko meseci pre tog konkursa, da ima organizacija koje su osnivane nakon dog konkursa, da su pojedine registrovane na istoj adresi, muž i žena registruju organizacije na istoj adresi, obe dobijaju sredstva. A to je naš budžet, to je budžet svih građana”. Epilog tog otkrića bio je da je minister Aleksandar Vulin poništio konkurs a da će sredstva, kako je rekao, biti namenjena “švrćanima”, deci koja boluju od neizlečivih bolesti.
“Mi smo podneli krivičnu prijavu kao organizacija koja želi da zaštiti budžet Srbije. Još uvek nas tužilaštvo nije pozvalo i ja upućujem i ovde javni poziv tužilaštvu da pogleda sve što smo im poslali i da se in a taj način vrši kontrola trošenja sredstava” apelovao je Antonijević.
Branko Radun je, međutim, ukazao na političku ulogu NVO koja je za njega bila očigledna kroz podršku koja je upućena ombudsmanu Saši Jankoviću. “Podrška nevladinog sektora Saši Jankoviću pa čak i podrška nekih stranih diplomata, govori da je to politički sukob. U takvim konfliktima je nevladin sektor suviše često na strain Brisela a nikad na strain sopstvene vlade. Možda je i to dobro ako mislite da nevladin sektor na taj način ispunjava ulogu nekog korektiva ili neke četvrte grane vlasti, o čemu tako govoru kao o nekom projektu da se postojeći demokratski system kod nas in a nekim širim prostorima transformiše uvođenjem i jačanjem uticaja nevladinog sektora i nezavisnih institucija koje bi postale četvrta grana vlasti” rekao je Radun.
Pominjanje ombudsmana Jankovića podiglo je temperature polemike među učesnicima al ii u publici. Milan Antonijević je rekao da je “teško biti na nekoj drugoj strain osim na strain zaštitnika građana u ovom slučaju, jer ako ste pročitali zakon, bilo bi vam jasno da teza koju on zastupa da VBA nije imala u tom trenutku mogućnost da vrši istragu je nešto što je sadržano u zakonu”.
Branko Radun je u činjenici da janković nije smenjen, još jednom branio stav da “postoji nekakva nezavisna i institucionalna medijska struktura na koju vlast može da utiče ali ne može baš da promeni te ljude ili ne želi”, ali je Antonijević podsetio na zaključak Odbora za bezbednost Skupštine Srbije koji po njemu ukazuje na duboko nerazumevanje institucije ombudsmana. “U zaključcima tog odbora se kaže da zaštitnik građana ukoliko želi takvo pitanje u budućnosti da otvori, pre nego što obavesti medije treba da obavesti sklupštinski Odbor koji se bavi bezbednošću. To pokazuje nerazumevanje zaštitnika građana kao institucije koji takva pitanja može otvarati u medijima. To je njemu jedno od najjačih oružja”.
Da nerazumevanja ima pokazala je i diskusija koju je pokrenula Ivana Vučićević koja je zapitala može li ombudsman uopšte da bude nezavisan. “Znam da je to model koji čini mi se postoji u skandinavskim zemljama. Ali da li je to uopšte moguće uraditi ako znate ko je većina koja bira. Kako možete da obezbedite njihovu nezavisnost?”
Studenti iz publike citirali su zakon po kome se bira ombudsman a Tamara Skroza ukazala je na jedan deo tog zakona: “Ja ne znam kako je moguće da neko kontroliše bilo koga ako je taj neko konstantno napadan zbog visine svoje plate. Koja je, da podsetimo, zakonski određena. Pa se čak pojavila i nekakva poslanica, koja kaže da je skupila hrabrosti, i pitala zaštitnika kolika je njegova plata jer su njeni u njenom biračkom telu to hteli da znaju. To su mogli da pročitaju na sajtu a pri tom ona je ta koja je trebalo da im kaže da on ima toliku platu zato što je zakon takav i zato što bi na svakom drugom mestu imao toliku platu”.
Nije se ni očekivalo da će učesnici približiti radikalno suprotstavljene stavove. Ono što je ipak novina je što se o kontroli vlasti javno raspravljalo
Tribina NIN-a Đavolji advokat realizuje se uz pomoć fondacije Konrad Adenauer i u saradnji Fakulteta za medije i komunikacije i RTV Vojvodina